Kragujevačke kronike, ljeto 2014.

Kragujevac, 2014.

Vaš vrijedni urednik tog se jutra uputio na svoje dugo putovanje iz Zagreba prema Kragujevcu, ohrabren ugodnim iskustvom sa strip konvencije Godine prve; i u društvu svog vjernog sidekicka ponkija u njegovom Ponkimobilu picolovcu. Prema mojoj približnoj procjeni i sjećanju koje više nije kao nekad, vjerujem da sam stigao netom prije samog početka programa pred Biblioteku gdje se festival morao održati prvi dan. Prvi dan konvencije prema planu trebao je početi već u 17h s radionicom stripa, no program je počeo malo kasnije i otegnuo se i do kasnijih satova. Led je probio strip crtač Sabahudin Muranović Muran pokušavajući približiti mlađima, ali i ostalima koji se pritom našli, tehniku crtanja portreta. Kako nisam vičan crtanju, da me to ne prokuže brže-bolje sam se pokupio i krenuo u razgledavanja štandova koji su bili raspoređeni po biblioteci. Nekako sam promašio i zvanično otvaranje konferencije i uvodnu reč organizatora, ali Bože moj, znamo zašto smo došli! 😉 Izlagači: Čarobna Knjiga, Službeni Glasnik, Darkwood, Alan Ford, Komiko, Phoenix Press, System Comics, Makondo i Besna Kobila.

U neko dogledno vrijeme našao sam se na predstavljanju autora Ivice Stevanovića i Vuka Markovića(izdavačka kuća Komiko), koji su predstavili autora i njegova izdanja unutar Komika (Ljubazni leševi) . Na štandovima Komika mogli ste vidjeti i Stevanovićeve grafike s raznim stripovskim likovima, pomalo stilizirane na specifičan nakaradni način. Što ima neku svoju morbidnu privlačnost, moram priznati.  Crnogorski momci (Nikola Ćurčin i Jovan Subotić) predstavljali su svoj Hercegnovski strip festival (s tradicijom koja seže sve do 2007.). Za moje pojmove nekako bih usporedio to s malim Mafestom na moru, festivalom koji prema organizatora svake godine bude sve bolji i bolji. Tako ove godine prvi put idu s gostima van Ex-SFRJ (Rufus Dayglo, Moreno Burattini, Zoran Đukanović i drugi), a najavljuju u septembru i prvi strip magazin. Slijedila su predstavljanja srpskog političkog karikaturista Marka Somborca i zbirke njegovih sakupljenih odnosno probranih stripova „Best of Blic strip“ te predstavljanje autora Sabahudina Muranovića Murana i škole stripa „Mebijus“ iz Prijepolja. Predstavljanja su uglavnom vodili strip urednik legendarne Stripoteke (navodno donedavno, no tu informaciju nisam još provjerio) i promotor kulture stripa Zlatko Milenković i uvijek nadahnuti strip kritičar i fan Zoran Stefanović. Vrlo inspirativna predstavljanja što od strane voditelja što od samog gosta-autora.

Nakon domaćih autora i kratke pauze, nekako sam osjećao da se strane goste čuvalo za sam kraj kao specijalitet večeri; no hotimičnim pregledom ustanovio sam da se prvobitna rulja malo razmiljela i prorijedila. Kako će talijanski autori reagirati? Oduševljeno ili ne? Ipak su nakon ranog polijetanja iz Italije, turističkih obilazaka Beograda i čekanja i vozikanja po samom Kragujevcu, definitivno morali biti umorni. I gladni večere. No nema večere dok se ne obavi program! No, već me sam njihov inicijalni nastup razuvjerio, posebno oduševljenje i uzbuđenje Waltera Venturija (Zagor, Grande Belzoni). Ne zaboravimo iLeomacsa (Tex) i Marcella Mangiantinija (Zagor). Ovaj potonji je gostovao u Zagrebu koji mjesec ranije. Sve super, sve pet, pohvale su frcale na sve strane, a Venturi je čak i nutkao publiku da postavlja pitanja. To će ipak pričekati sutrašnji dan. Naši talijanski autori ovaj vikend su postali zvijezde, i vjerojatno su se tako osjećali. I neka im. Zašto bi strip autori bili zakinuti? Darovali su nam mnoge sate užitaka u listanju i čitanju naših omiljenih papirnatih knjižica – stripova. Pa kvragu, uz njih smo i odrastali. Doduše ne baš točno s ovim autorima, no ovaj strip vikend oni su predstavljali te autore…

Da ne dolaze i najavljeni Gigi Simeoni (Nathan Never, Strija) i Stefano Andreucci (Zagor) znali smo već i ranije prilikom tjednih obavijesti od Sveta stripa. Programu je dakle došao kraj, izlagači se pokupili, dvorana polagano ispraznila, a ja se također polagano uputio u potragu za domaćom kafom i kafanom koja ima free wi-fi. Mislim, trebalo se chekirati na fejs i javiti obitelji, te sam nakon male noćne šetnjice Kragujevcom krenuo u svoj skromni habitat provjeriti današnji ulov stripova i pripremiti se psihofizički za sljedeći dan.

Noć…

…

Jutro. Doručak. Jutarnja kafa. Pelin. Još jedna kafa.

Ah da, drugi dan konferencije (subota, 5. jul)!

Program se preselio iz Biblioteke u Letnju baštu Doma omladine (na staro mjesto gdje se program odvijao od samog početka). Program je započeo u prijepodnevnim satima, barem su tamo bili izlagači. Slijedi rutinsko obilaženje štandova, izmjenjivanje riječi s prodavačima, kupnja stripova, upoznavanje ljudi i forumaša i neforumaša, autora i koga sve ne. Stigli su i talijanski autori, Walter, Leomacs i Mangiantini; kao i Ivica Stevanović i Sabahudin Muranović i započeli crtanje za fanove! Gužve nije bilo i svatko tko je bio prisutan mogao je dobiti sasvim solidan crtež. Autori se nisu štedjeli, tako da dobivam sljedeće crteže: Mangiantini – Zagor; Leomacs – Tex Willer (koji je doduše mogao ispasti s manje korekture) i Venturi  – Chico! Mangiantini vrlo brzo crta ilustracije, a i u crtanju stripova jedan je od najbržih, nekih malo manje od dvadesetak stranica po mjesecu. Leomacs je simpatičan autor blage naravi, a Venturi stari maher, izrazito socijalan i pričljiv (ručno je motao si cigare tijekom crtanja – smiley!) .

Neću nabrajati goste predstavljanja i promocija, sve si to možete naći na stranici Sveta stripa – predstavljanje striparnice Alan Ford, System Comicsa i njihovog projekta obilježavanja stogodišnjice rata, te druge seanse na razne teme. Izdvojio bih one kojima sam prisustvovao (naravno). „Festina Lente“ i njihova odlična manga – Ikigami, Glasnik smrti, a o njoj nam je nadahnuto pričao Jakša, gost iz Kine. Tribina na temu „Stripovski opus Aleksandra Zografa“ ispala je zapravo kao vrlo lijepi dijalog između dva ljubitelja stripa, koji strip vide kao vid umjetnosti – Saša Rakezić (Zograf) i i uvijek raspoloženi Zoran Stefanović.

Također vrlo zanimljiva tribina – „Naši autori crtaju za Boneli“ – odvijala se između Zorana Stefanovića i crtača Zorana Tucića Tucka, i Stevana Subića. Pričalo se o radu srpskih crtača na novom Bonellijevom western serijalu „Adam Wild„, koje radi poznati SBE scenarist Gianfranco Manfredi. Subić i Tucko su vjerujem jedini srpski autori koji u SBE nisu ušli preko veze Goran Parlov, nego ih je Manfredi direktno kontaktirao. Nisam siguran kakav je Subićev crtež, no Tuckove table su zasigurno dostojne Manfredijevih stripova. Prilažem i sliku niže. Subić ističe kako dosad nije radio u strip industriji, nego kao šljaker na naftnoj platformi, a svoj ulazni rad za Bonelli odradio je tijekom slobodnog vremena. Bonelli inače optužuju da je vrlo tradicionalan i ograničavajuć medij što se tiče crtačke slobode, kao i eksprimentiranjem formom, no i Subić i Tucić slažu se da je moguće biti kreativan unutar Bonellijeve stripovske mašine.

Kao i prošlog dana, kao kruna večeri (rekao bih čak da je bilo nešto prije 22h)  uslijedilo je predstavljanje gostiju iz Italije – Waltera Venturija, Leomacsa i Mangiantinija. Zoran Stefanović opet je ozbiljno pristupio tribini naglašavajući da strip ozbiljno shvaćaju u Srbiji, kao značajan vid umjetnosti; kao i to da je Bonelli izvanredno uređena i funkcionalna stripovska mašina i da im zahvaljuje na tome. Ovo su bila neka od pitanja; što za njih znaci strip, razmišljaju li oni ili ne kad crtaju da negdje tamo daleko koji čita i uživa te stripove što njemu znači taj strip. Na pitanje „koji je status stripa u Italiji?„, a i općenito se vidi iz odgovora da gosti odgovaraju na ista pitanja različito, ali sukladno s njihovim karakterima koji se razotkrivaju kroz njihove razgovore. Mangiantini je dosta optimističan glede novih generacija i statusa stripa u Italiji, što je očito rezultat toga što većini stvari pristupa s emocionalne strane. To mi je potvrdio pričom od smrtno bolesnom dječaku koji je volio čitati njihove stripove, te su tako svi iz redakcije u smjenama dolazili k njemu upoznati ga i pričati o stripovima. Dječak je na kraju umro, no Mangiantini je tad shvatio što nekome može značiti njihov rad na stripovima. Leomacs je umjereno optimističan i govori da se danas jako puno priča o stripu, ali se dosta manje čita nego nekad! No postoji odana baza pasioniranih čitatelja i sakupljača koji održavaju strip živim. Njega se danas možda može naći manje na kioscima, no postoje i striparnice, a i može ga se naći u knjižnicama. Venturi svemu tome pristupa  s vedrije strane i zrači optimizmom!

Padala su i kalkulirana pitanja tipa „film i Bonelli„; na što su autori odgovarali potvrdno, da su neki likovi idealni za ekraniziranje ili za video-igrice, a neki baš i ne – no uglavnom tvrde da se Bonelli zadnjih godina čvrsto otisnuo u nove multimedijalne vode. Primjerice, serijal „Orfani“ rađen je baš s tom namjerom. A znamo i da postoje i razni turski ili talijanski pokušaji ekraniziranja junaka, kao i Martin Mystere crtani serijal. Što se tiče crtanja, svo troje crtača pristaše su manualnog crtanja, s minimumom uporabe računalnih tehnika. Mnogi mladi crtači počinju digitalno danas, što smatraju da je pogrešno. Interesantna stvar je da su dvojica od troje među najbržim autorima u SBE! I dok Leomacs napravi prosječno 8 stranica mjesečno, Marcello 18 mjesečno – Valter odradi u prosjeku i oko 25 stranica, s osobnim rekordom od po više od 50-tak stranica mjesečno! I opet se rastajemo od veselih Talijana u dobrom raspoloženju. A voditelj im se još jednom zahvaljujuje na njihovom učešću u životu mladih čitatelja. Dakako da je u tribini ispričano puno više, no sve to mislim da možete pogledati u filmiću na stranici Sveta Stripa. Da, uradite to! I tako se već polagano prikrala…

… večer. Noć. Kasna večera. Piva. Pivska druženja uz nogometno prvenstvo i priče o stripu i devojkama koje cijelu večer kruže trgom. Muška posla.

…

Jutro. Jednostavni spartanski doručak. Domaća kafa na već poznatoj lokaciji. Slijedi:

Nedjelja 6. srpanj – III dan konferencije (mjesto dešavanja: Letnja bašta Doma omladine)

Prvi koji su stigli na mjesto zločina su dakako prodavači i izlagači, kao i prijašnjih dana. Kako je danas već bio dan za povratak, trebalo je maksimalno i aktivno iskoristiti ovih nekoliko sati koji su bili predamnom – podružiti se maksimalno s kolegama stripašima, finalizirati shopping i odraditi predstavljanje. Program počinje oko 11h s predstavljanjem festivala stripa Novosadski strip vikend, a govorio je sam organizatorJovan Gvero. Nakon toga su došli na red i ostali festivali: Laktaši, CRŠ i MaFest, dakako, neslužbeno i s fanovske strane.

Oko 12h – exluzivna premijera novih edicija izdavača Veseli četvrtak – govore Dušan Mladenović, Zoran Stefanović i Valter Venturi. Nažalost, morao sam nakratko odlutati do kafane preko puta na posljednje crno pivo mađarskog porijekla koje mi se usjeklo u pamet svojom kvalitetom, no nažalost ne i imenom. Taman da stignem još i na vrijeme na događaj „Dan besplatnog stripa – Svet stripa poklanja stripove„! Nakon što su djeca i odrasli razgrabili stripove, uzeo sam par primjeraka raznih starih strip izdanja tek toliko da vidim što to jest! Nedjeljom je nekako bilo manje ljudi, no motalo se onuda dosta mlađih persona koje su možda došle po besplatne primjerke stripa. Ili su možda došli kao pratnja roditeljima kojima su on bili izgovor da dođu razgledati stripove, romane, svoje nekadašnje strasti…

Naravno, polagano je stigao trenutak za odlazak. Rastajemo se, puni dojmova, i stripova. Što se mene tiče, uvijek si napunim baterije nakon ovakvih stripovskih susreta, jer uvijek je dobro popričati s ljudima s kojima dijeliš interese i hobije, a usput obnoviš prijateljstva i čuješ dosta novih informacija o svijetu općenito, i najviše od svega – o stripu. Tribine i predstavljanja su bile odlične, i gosti i voditelji su bili izrazito inspirirani i zainteresirani, i potkovani stripovskim znanjem. I koliko god bilo zanimljive tribine, čini se da je uvijek na njima prisutan manji broj ljudi. Nekako sam bio osjećaja da je bilo znatno manje ljudi nego tijekom prve konferencije. Za sve nove stvari, bilo to novi festivali ili nove stripove, očito s vremenom malo splasne entuzijazam ljudi, a i besparica i nedostatak vremena nose svoje. Uvijek apeliram na sve, posjećujte što više ovakve manifestacije, jer ovo je jedan od načina kako se oživljava, popularizira, ali i održava živim stripovska svijest. Strip fanovi bi toga trebali biti svijesni. Kako bilo, vjerujem da su prisutni uživali!

Ljudi, hvala vam za sve!

P.S. (Svaki krivo navedeni ili propušteni navod rezultat je slučajnosti, kao i subjektivnog dojma pisca ovog teksta kao promatrača. I – sve tribine možete pogledati na youtube kanalu Sveta Stripa!)